Unforgiven...

Neosvojiva

— Autor unforgiven @ 19:38

Ako su tvoje oči te koje su mi ove zime grejale srce, kako dalje bez njih? Ako je tvoj zagrljaj taj koji mi je unosio taj osećaj sreće zašto dalje moram bez njega? Ako mi je tvoj glas noćima prisustvom svojim pružao miran san i najlepše snove sa čijim ću ga moći zameniti? Gde kao takvu tebe pronaći i u bezbroju zvezda nebeskih pronaći onu našu koju ti poklonih ono veče kad si bila moja? A duša, čija je ona? Delim je sa svojim telom kao sa strancem od kada tebe nema.. Želi da se vine i podje k tebi a nema snage ni zamah krila dovoljno jak da preleti sve kilometre koji nas dele.. Setim ti se osmeha, lascivnih reči upućenih samo meni.. Kao san.. Bajka,jedino naša.. I dok slušam ove tonove koji odzvanjaju mojom glavom nadam se jednom.. Da ću makar jednom naići na tebi slične oči, tebi sličan glas.. Tebi sličan dodir i želju za životom koji me je osvojio.. Ukoliko i uspem nikad neću uspeti da smognem snagom da joj otkrijem značenje te jedine suze u oku koja je ostala iza tebe a koju će samo ona da vidi... A srce, znaš ga.. Voli tebe a nada se njoj.. Njoj koja će razumeti sav moj trud da joj se posvetim potpuno dok na srcu dubokim zarezima samo tvoje ime ispisano odjekuje...Ali nje...

 

 

24.01.2014.                              19:23h

 


Powered by blog.rs