Samo ti
Neprestano imam želju mnogo toga da ti kažem. Da ti na tren opišem kako se osećam dok pričam sa tobom, dok mislim na tebe ili makar dok nešto činim za tebe. Ali je nemoguće. Nikada neću naći dovoljno dobre reči da izrazim makar i delić onoga što me obuzme kada si ti u pitanju.. Ima dana kada bih pobegao od svega, nestao sa ove planete povukao se u sebe i ostao sam. Bez igde ikoga.. A onda u svoj toj tami naidjem na obrise tvoga lika i vratim se. I odjednom se ponovo nadjem u tom klupku koje se vrti oko tebe. Oko tvog osmeha ili bilo koje izgovorene reči koje si mi uputila. Nekad maštovit i ponet snovima ležim i zamišljam da si kraj mene.. Da je oko nas jedno veliko ništa i da je zapravo i to ništa dovoljno da budemo srećni. Od snova se ne živi, u pravu su ljudi kad kažu ali zar je greh na tren pobeći iz ovog surovog sveta prepunog laži i mučenja pa makar i u taj san. Na tvoju livadu. Kažu dok ne nadješ nešto zbog čega bi umro nikad ni nećeš živeti. Sada se obraćam tebi. Tebi koja ovo možda nikada nećeš pročitati, tebi kojoj su moji snovi upućeni. Tebi koja osmehom umeš da mi izmamiš najlepši dan, tebi koja jednom rečju umeš da me ostaviš narednih bezbroj trenutaka bez reči. Tebi zbog koje se crvenim, bivam posramljen i prepun ludorija.. Tebi, tako jednostavno nesavršeno savršenoj. Ponekad vraćajući film unazad, zapitam se da li sam ikada sreo osobu tvoga karaktera, tvog osmeha i snage. I nakon svih padova, i nakon svih trzavica koje si doživela stojiš pred a mnom nasmejana, jaka i energična. U trenu mi povratiš snagu koju sam zarad drugih nebitnih ljudi godinama gubio. Tako nasmejana i jaka podsećaš me na mene samog. Ili jednostavno na ono sto sam nekada bio, a što bih voleo ponovo da budem. Uz tebe to i uspevam da budem. Mračna strana me na tren povuče sebi ali odmah se setim tvog osmeha, bilo koje tvoje reči nade i digneš me iz te bede. Ne postoji način, ni reč kojom bih ti se mogao odužiti za sve to. Da.Kažeš dobar sam sa rečima a ja čak ne umem ni da se izrazim onako kako se zapravo osećam. Kad kažem da si lepa, a ti se zahvališ a čak nisi svesna ni za šta mi se zahvaljujes. Lepa, u mom rečniku ni ne predstavlja nešto vezano za fizičku lepotu. Već predstavlja moje osećanje mene samog kad sam kraj tebe.Kažu da se lepota ne vidi, ona se oseća dušom. Ja tvoju osećam od prvog dana od kad sam te sreo. Zvuči malo preterano, ali od prvog dana si imala to nešto, nešto zanimljivo u sebi. Mimika, pokreti tela..Govor. Ne umem da objasnim, umem samo da se prepustim tome i u tome da uživam. Bezbroj primera da navedem ne bi bili ni približni onome što si učinila za mene. Osvojila si me slušanjem. Pomno upijajući svaku moju reč koju sam ti ikada izgovorio iako govoriš za sebe da imas loše pamćenje. Dok se crveniš, i dok zahvaljujući čaroliji ludog punog Meseca ovo čitas znaj jedno. Nikada niko nije uspeo da mene ovakvog ima opuštenog kraj sebe kao što si ti uspela.. Da me imaš kraj sebe i da je to sve. Da smo to ti i ja..Bez ikakve suvišne filozofije, dokazivanja.. I zaista sve nestaje i svi zakoni prirode ne funkcionišu u krugu oko nas dvoje kada smo zajedno.. Takvo nešto nikada nisam imao u svom životu i jedno je sigurno. Neću dozvoliti da izgubim to.. Osvojila si me i sada me imaš na svom dlanu.. Potpuno..
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi