Unforgiven...

Za nju...

— Autor unforgiven @ 04:14
Uvek poželim da ti kažem,al' mi se ne da.Kao da mi reč zastane,pogled se zamagli od suza koje su krenule i nemaju nameru da se zaustave...Boli me...boli me ta tvoja odbrana od moje ljubavi, stoji kao preteći mač nad mojom glavom i kao da želis da mi svojim rukama zatvoriš usta...i da nikada ne progovorim....ne želis me čuti....ne želiš da postojim.....ne želiš moj lik.Znam i osecam,čemu pretvaranje ....i pitam sebe čemu odlaganje....čemu patnja i mučenje....čemu hod po usijanom željezu...čemu to bolno hodočašće...možda i nestanem ...i sve želje ...ti budu ispunjene!!!!Možda ti bude mnogo lepše i lakše!!!!...

Ne znam...

— Autor unforgiven @ 14:04
Ne znam sta je gore...to sto nisam pisao i trpeo ili sto u sve izbaciti sad...Ne mogu da izdrzim to...Trudim se da budem pozitivan trazim svaki razlog da budem a onda bum...U ovim trenutcima krivac se ne trazi jer on ne moze nista da popravi...ne razumem nista vise...Lakse bi bilo kad se znalo o cemu je rec nego ovako..a ja ne mogu da kazem...nemam tu dozu poverenja u sebe da priznam neke stvari...a do kad ovako?!Ni to ne znam...nadam se da nece procitati...iscrpljuje me sve to...a trudim se da budem stalozen i smiren...al ne ide...Pomozi mi...

Powered by blog.rs