Ti
i ja.. Šta smo mi?! Zaljubljeni nismo jer ovo ljubav nije. Drugovi
nismo jer ne pričamo. Ma nije važno šta smo, jer to ništa što imamo,
znači mnogo više nego nešto stvari u mom životu. Tako to ide, ti si meni
sve, a ja tebi ništa. I ništa nije tako jako kao ovo. I na kraju ko smo
mi?! Mi smo mesec i sunce, mi smo jedno drugom ništa, ne nalazimo se u
istom vremenu. A znamo da sijamo jedno za drugo...
Hvala ti što si me naučila da volim.. Hvala ti što si bila uz mene uvek kad je bolelo.. Hvala ti što si mome životu dala značaj na ovome svetu.. Hvala ti za sve noći koje sam proveo sanjajući o tebi, o nama.. Hvala ti što si me naučila da cenim sitnice.. Hvala ti što si me naučila da plačem.. Hvala ti što si me naučila da opraštam.. Hvala ti što sam ti bio nešto u životu.. Hvala ti što nikad neću moći da zaboravim ono što smo imali.. Hvala ti što si srećna, jer sam time i ja srećan.. Hvala ti što je moje srce bar jednom u životu kucalo za nekoga.. Hvala ti na svemu... Po poslednji put, hvala ti... Ne bih to uspeo da nije tebe bilo... HVALA TI!!
Pojeo sam golemo govno što sam pogledao film "Tri metra iznad neba".. Znači od a do š ceo moj glupi život.. A najviše su me sjebali na kraju filma.. To je potpuno identično kao ono što se meni desilo,što mi se dešava... Za neke je glup scenario, a u ovom trenutku bih voleo da je i za mene samo glupi scenario a ne nešto što sam zapravo doživeo... Golemo govno, pregolemo... a za 3 dana je tačno godinu dana od kako smo raskinuli.. tajming da odgledam film nije mogao da bude bolji ( čitaj gori) ... Seti se da smo nas dvoje imali "Manje od 3 više od svega" čudo da se to rimuje sa "Ti i ja 3 metra iznad neba" ... Ako nisi gledala film, onda ni nemoj.. Ne treba ti to.. Veruj mi na reč... Ali još uvek ne mogu da verujem koliko se neverovatno sve poklapa... Većina želi takvu bajku, ali ovo nije bajka, već obična patetika, manje više nerealno.. A onda kad se okreneš oko sebe, shvatiš koliko si zapravo srećan što je to samo bajka, mada neki ljudi nisu čak ni svesni toga.. Sve dok to ne izgube.. Ja sam izgubio i svestan sam koliko sam bio srećan.. Ali jedno je istina. Uvek se iznenada dogodi nešto neočekivano i tada znaš da će se stvari promeniti. U mom životu su se promenile... I sad mi je jasna poslednja rečenica, i shvatam da ma koliko se trudio i pokušavao nikad neće biti kao pre, niti će biti isto... Niti može biti isto... To što sam bio, što sam mogao, jednostavno niko više neće moći da izvuče iz mene... Neće umeti... i u pravu je ... "Kada pokušavaš da se setiš kad je sve zapravo počelo, otkrivaš da je sve počelo pre nego što si mislio. Mnogo ranije. I tada, u tom trenutku, shvatiš da se sve dešava jednom u životu. Koliko god pokušavao,nikad nećeš imati isti osećaj. Nikad više nećeš imati osećaj da si tri metra iznad neba..." ... Biću ja dobro.. Nadam se.. Od ovoga gore ne može biti...Knjige sam ti ja kupio, ali zbog tebe ih ne smem pročitati...Nikada neću ni smeti... Možda je tako i najbolje... Toliko je prećutanih reči sa tvoje strane, i toliko ne izrečenih sa moje.. Samo se plašim da sam obična priča, koju posle prvog čitanja lako zaborave, to mi polako dokazuješ i sama... Ne nikada ovo pročitati nećeš... Da znam, nećeš... Jer , jer ja za tebe više ne postojim...
Prelep
poslepodnevni dan, a on sam. Šćućuren u uglu sobe sedi i gleda u prazno.
„Hmm,gde bi mogla biti“, zapitao se. „Pa ostavio sam je ispod kreveta prošle
nedelje.“, nastavio je. Za trenutak mu se učinilo da je vidi na prašnjavoj
polici , ustaje i kreće ka njoj.Poseže rukom , ali ne, nije to ta knjižica koja
njemu treba. Ova je od prevrnute kože sa izlizanom prvom stranom na kojoj piše
KV. To KV samo on zna šta je, i ma koliko se ljudi trudili da ga nateraju da im
kaže značenje on bi ih samo odgovorio opaskom da je to tako pisalo kad ju je
kupio u prodavnici i da nema nikakve lične vrednosti. Oduvek ih je lagao.
Ponekad se i zapitaju zašto je tako misteriozan od kad je doputovao. (Dalje)