Tako blizu al' ipak...
Probudilo ga je jako lupanje po prozoru..Kiša je lupala kao da su se kapljice pretvarale u
udaraljke timpana a sam prozor postao jedino mesto impakta istih.. Prevrtao se
po krevetu i nije mogao oka da sklopi od neprestanog udaranja...“Bože ima li
te, pa zar pred sutrašnji nastup da mi dobuješ“ , rekao je i prekrio jastukom
lice. Taman kad je pokušao da sklopi oči neko je pokucao na vrata. (Dalje)
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi
